kurz auf deutsch, die gegnerische Mannschaft hat immer wieder zugelassen das der Spieler mit Down-Syndrom schafft ein Tor zu schiessen. Dazu auch ein Video
Duh sporta: Pustili dečaka sa Daunovim sindromom da im da gol
Ako se izuzmu nameštene utakmice, u fudbalu ne postoji ekipa koja će namerno pustiti rivala da postigne još neki gol. Ili, ipak, postoji. Dodate u tu priču i momka koji boluje od Daunovog sindroma, ubacite malo čarolije plej-ofa i dobijete idealan recept za dokazivanje teorije da istinski duh sporta i dalje postoji.
Mesto događanja: američki grad Lafajet od 120.000 stanovnika u Lujzijani. Utakmica prvog kola doigravanja za titulu između srednjoškolskih ekipa Lafajeta i Pinevila. Gosti ubedljivo vode, a onda 15 minuta pre kraj meča u igru uvode Rosa Barona.
Ros nije običan igrač. Niti običan mladić. Međutim, Daunov sindrom nije ga sprečio da se bavi onim što najviše voli. Fudbalom. Kada je trener Lafajeta Džeremi Kart primetio da je šansu da zaigra u taboru rivala dobio upravo Ros Baron, otišao je na drugu stranu terena i svom kolegi Grentu Eloiu predložio: “Neka momak postigne gol, moji igrači se neće protiviti iako već uveliko gube”.
“Kada mi je Džeremi prišao i rekao da bi voleo da Ros postigne gol, počeo sam da plačem. Istog trenutka”, rekao je trener pobedničke ekipe.
I, Ros je dobio priliku. Prvu, pa drugu, a onda je treću iskoristio. Na opšte oduševljenje, kako svojih saigrača, tako i protivnika koji su na kraju poraženi sa 8:1.
My6SQCFRY_0&feature=player_embedded
“Videti kako jedan 18-godišnjak može da učini toliko ljudi srećnim, da ih sve ispuni onim ljudskim, pravim emocijama... Ma, to je neverovatno iskustvo”, dodao je Baronov trener Džeremi Kart.
Kada se utakmica završila, Ros Baron je seo pokraj aut-linije, i dalje u neverici da je postigao gol. I to na utakmici koja vodi do titule. Sedeo i plakao, a igrači rivala su redom, jedan po jedan, dolazili i čestitali mu. Ne “reda radi”, već pokazujući i njemu i svetu da duh sporta i dalje živi. Možda malo povučeno, ali ipak - živi.
Meine älteste Schwester (13 Jahre älter als ich), die hat als Kind vom Bauernhof meiner Oma (Mütterlicher Seits) versucht Ferkel zu verkaufen, hat sie auch gemacht irgend ein Trottel hat es ihr abgekauft ^^ mit dem Geld, hat sie sich und allen ihren Freundinnen und Freunden Schokolade und Süßigkeiten gekauft ^^ am Ende des Tages gab es von meiner Oma natürlich dresche^^
Siromah pronašao i vratio novčanik sa 4.200 evra A. Bajrović | 07. 03. 2011. - 12:30h | Komentara: 141
SJENICA - Milanko Obućina (58) iz Sjenice, čija porodica preživljava hraneći se u narodnoj kuhinji, pronašao je pre par dana na ulici novčanik pun novca koji je bez razmišljanja odmah predao policiji. Milanko kaže da nijednog trenutka nije pomislio da zadrži ovaj novac za sebe, koji čak nije želeo ni da prebroji jer ga to nije zanimalo.
[spoiler_]A u torbici je, prema policijskom zapisniku, bilo 4.200 evra, 100 dolara i 20 bosanskih maraka.
- Vraćao sam se ujutru oko devet sati iz apoteke sa tabletama, od Pošte prema Staroj autobuskoj stanici, kad sam na trotoaru primetio nešto kao dečji novčanik ili neki notes. Otvorio sam ga i ugledao veliku sumu novca, nisam hteo ni da brojim, odmah sam ga zatvorio. Malo potom je naišla saobraćajna patrola, ja sam ih zaustavio i prijavio šta sam našao. Oni su me odveli u policijsku stanicu gde su napravili zapisnik - priča Milanko, koji zarađuje tako što ponekad za nadnicu kopa kanale ili unosi ugalj.
Milanko je srčani bolesnik, a terapiju često zna i da preskoči jer nema novca za lekove, a često ni za hleb. On čak nije želeo ni da uzme nagradu od dve hiljade dinara, koju mu je ponudio vlasnik novca A. K. iz Sjenice.
- Nisam želeo da uzmem taj novac jer to nije moje, a tuđe mi ne treba. Nisam nijednog trenutka ni pomislio da nađeni novac zadržim za sebe, a kamoli da me neko nagradi za to - kaže Milanko koji, iako crn i naboran od teškog rada, nije promenio moralna načela i nije dobro zamenio zlim.
On i njegova supruga Vidosava imaju ukupno 63 godine staža, oboje su ostali bez posla, a za penziju još nemaju uslova. Žive sa nezaposlenim sinom. Milanku prijatelji u šali kažu da boluje od retke bolesti zvane poštenje, a Milanko se na to smeje i odgovara: „Nadam se da je ta bolest prelazna“![/spoiler_]
Die Kellnerin Marina Moracanin aus Krusevac fand im Kunden WC eine Geldbörse mit 200.000 EUR und einigen Dinar Bündeln anstatt dass Geld zu behalten hat sie den Besitzer ausfindig gemacht und hat dafür ein Finderlohn von 1000 Dinar (boah was für ein Geizhals)