Monografija je nastala kao deo i delo misije Fonda „Princeza Olivera“, usmerene ka očuvanju našeg duhovnog identiteta - kaže Sonja Jovićević. - Njome smo pokušali da od zaborava spasimo delić srpske istorije, da otrgnemo od vremena Oliverin životni put i njen san. Princeza Olivera je u mladosti provela dvanaest godina u haremu turskog sultana Bajazita Prvog, kao zalog miru između Srbije i Osmanskog carstva, a jedno vreme i u zarobljeništvu mongolskog kana Tamerlana, kao zarobljenica posle Angorske bitke, koja se dogodila 1402. godine. - Olivera je data za ženu Bajazitu, čoveku druge vere, koji je napao njenu zemlju i pogubio njenog oca. Prema predanju, put iz rodnog Kruševca ka Drenopolju srpski narod je Oliveri posuo ružama - objašnjava Nikola Giljen. - Među stotinama žena u haremu Olivera je postala jedna od četiri sultanove žene - kadune. Vremenom se između njih dvoje, ipak, rodila ljubav. U zapisima istoričara Vladimira Ćorovića navodi se da je Olivera bila vanredno lepa i imala je veliki uticaj na strastima odanog Bajazita, a njegov kolega Stojan Novaković piše da je uspela da i u sultanskom haremu održi prvo mesto i da zadobije i održi ljubav besnog Bajazita. Svoje mesto u haremu i sultanovom srcu često je koristila da pomogne svom napaćenom narodu. Zahvaljujući svom uticaju na Bajazita, Srbija je u to vreme imala daleko povoljniji položaj nego druge balkanske vazalne države, a sami Lazarevići preimućstvo nad ostalom srpskom vlastelom. Autori monografije ističu da su za osvetljavanje ovog perioda Oliverinog života koristili materijal iz naših i dubrovačkog arhiva, ali su im turski izvori, nažalost, bili nedostupni. - Za sve vreme boravka u haremu Olivera je ostala u pravoslavnoj veri, što je, naravno, uticalo da se u turskim izvorima spominje kao negativna ličnost - kaže Jovićevićka. - Turski hroničari je ne zovu po imenu, nego „kaurka devojka“ i okrivljuju je da je navela Bajazita da pije vino, preko koga je došla do njegovog srca i političkog uticaja. Nasuprot tome, žrtvu princeze Olivere srpski narod je još za njenog života veoma cenio. Smatrana je žrtvom biblijskog karaktera, kako navode autori, bogougodnom i hristolikom, prinetom iz slobode, ljubavi i poslušanja prema svom rodu i otačinstvu