Internationale Wettbewerber entdecken Serbien neu, darunter klangvolle Namen wie Benetton, Armani, Panasonic oder Samsung. Der Balkanstaat lockt mit niedrigen Steuern und Löhnen sowie Subventionen. Auch immer mehr deutsche Unternehmen zieht es nach Serbien. BERLIN. Gut elf Jahre nach dem Krieg um den Kosovo etabliert sich das einst geächtete Serbien wieder als Standort für ausländische Unternehmen – nicht zuletzt aus Deutschland. So haben Automobilzulieferer, Siemens, Fresenius Medical Care, RWE oder die Deutsche Telekom das Balkanland als Investitionsziel entdeckt oder sich bereits dort angesiedelt. „Das deutsche Interesse an Serbien wächst deutlich“, sagte Belgrads Wirtschaftsminister Mladjan Dinkic dem Handelsblatt am Rande des deutsch-serbischen Kooperationsrates, der gerade erstmals seit 2006 in Berlin tagte. Auch internationale Wettbewerber entdecken Serbien neu, darunter klangvolle Namen wie Benetton, Armani, Panasonic oder Samsung.
Im Moment verhandele er mit zehn deutschen Firmen über die Ansiedelung oder den Ausbau ihrer Aktivitäten in Serbien, sagte Dinkic. Europäische Firmen verlagerten zunehmend Töchter aus den jungen EU-Staaten in seine Heimat. Beispiele dafür sind der Kabelbaumproduzent Dräxlmaier, der ein Werk aus Rumänien nach Nord-Serbien verlagerte, oder der Autokabelhersteller Leoni, der in Serbien ein Tochterwerk für den slowakischen Standort errichtete.
„Wettbewerbsfähig wie China“ Auch große deutsche Unternehmen blicken auf den Balkan: So kooperiert das Land mit der Deutschen Bahn bei der Modernisierung des Transportkorridors von Istanbul nach Köln über den Balkan. RWE prüft den Bau eines Wasserkraftwerks am Donau-Nebenfluss Velika Morava. Metro baut den sechsten Cash-und-Carry-Markt. Und die staatliche serbische Fluglinie JAT will mit Regierungshilfe nun bei Airbus einkaufen. Das deutsch-schweizerische Verlags-Joint-Venture von Springer und Ringier will in Serbien expandieren. Zudem gilt die Deutsche Telekom als möglicher Käufer bei der in Kürze anstehenden Privatisierung der Telekom Srbija.
Vizepremier Dinkic hält sein Land für „inzwischen so wettbewerbsfähig wie China“ und „attraktiver als EU-Länder wie Bulgarien“. Eine Körperschaftsteuer von zehn Prozent, niedrige Löhne, qualifizierte Arbeitskräfte und staatliche Subventionen bei der Ansiedlung lockten. Serbiens Standortvorteil sei zudem, dass es neben Freihandelsabkommen mit Europa und den Balkanstaaten auch entsprechende Verträge mit Russland, der Türkei und Kasachstan habe. Das locke exportorientierte Firmen auf den Balkan. Im ersten Halbjahr seien die serbischen Ausfuhren um 19,4 Prozent gestiegen.
Für Ernst Bode, Regionalchef des Industriegaseherstellers Messer und Vorsitzender der Deutschen Wirtschaftsvereinigung in Belgrad (DWB), ist Serbien „der beste Markt in der ganzen Region inklusive der Türkei“. 41 Prozent der von der DWB befragten deutschen Firmen erwarten dieses Jahr eine Verbesserung ihrer Geschäfte, nachdem bereits die Hälfte der dort ansässigen rund 250 deutschen Firmen ihre Umsätze im Krisenjahr 2009 steigern konnten.
Dies widerspricht der harschen Kritik vom Chef der WAZ-Gruppe, Bodo Hombach. Der frühere SPD-Minister und EU-Balkanbeauftragte hatte kürzlich zum Rückzug der WAZ aus Serbien geblasen: „Die engen Verflechtungen zwischen Oligarchen und der politischen Macht vergiften den Markt.“ Dinkic räumt ein: „Die Bürokratie ist größer, als ich es mir selbst wünsche. Aber es ist schon deutlich besser geworden.“ Sein Land kämpfe „hart gegen die Mafia“.
Lobende Worte vom Retter IWF Lob bekommt Serbien inzwischen vom Internationalen Währungsfonds (IWF), der gerade in Belgrad über die Auszahlung einer weiteren Tranche aus dem 2,9 Milliarden Dollar großen Rettungspaket verhandelt. IWF-Missionschef Albert Jäger nannte Belgrads Haushaltspolitik vernünftig. Serbien rechnet für dieses Jahr mit einem Budgetloch von 4,75 Prozent des Bruttoinlandsprodukt und mit 1,5 bis zwei Prozent Wirtschaftswachstum – während andere Länder der Region noch in der Rezession stecken. Dinkic erhofft sich einen Wachstumsschub, „wenn Serbien hoffentlich bereits nächstes Jahr den Kandidaten-Status für den EU-Beitritt erhält“.
Ich bin echt gespannt ob daraus noch was wird, ich hab bisher halt Angst, dass die dort nur eine kleine Filiale o.ä. in Beograd eröffnen und so dann Zollfrei nach Russland exportieren.
Aber niedrige Steuern im vergleich zu anderen Ländern der Region sind schonmal gut, sehr wichtig dass das die Regierenden in Serbien begriffen haben.
Nur die vom Westen verursachte instabilität mit Kosovo usw. hindert uns am richtigen aufblühen
ZitatNa tradicionalnoj listi TOP 500 najvećih preduzeća u srednjoj i istočnoj Evropi našlo se 12 preduzeća iz Srbije. Sa prostora bivše Jugoslavije među najveće plasirala su se mahom firme iz Hrvatske, Srbije i Slovenije.Na listi "Top 500 kompanija centralne Evrope", najbolje plasirana iz Srbije je "Delta grupa" na 72. mestu sa ostvarenim prihodom od 1,67 miliona evra, druga kompanija je EPS na 75. mestu, a sledi ga PTT Srbija na 101. mestu.
Ove godine na listi najboljih kompanija iz centralne Evrope, Naftna industrija Srbije (NIS) se nalazi na 109. mestu, dok se "Telekom Srbija" pozicionirao na 118. mestu.
Srpska kompanija "EFT holdings" je na 149. poziciji, a sledi ga "Delta maksi" na 239. mestu.
Među 500 najboljih su i "Srbijagas", koji se pozicionirao na 308. mestu po nivou ostvarenih prihoda, "US Stil Srbija" na 351. mestu i "Merkator S" na 419. mestu.
Kao i u proteklim godinama, poljski PKN Orlen i mađarski MOL su zadržali vodeće pozicije prema rangiranju "Dilojita", dok je češki energetski gigant ČEZ zadržao treću poziciju, potiskujući češku Škodu na četvrto mesto.
Durchschnittseinkommen in € , Bravo Dinkic und Tadic
Zitat Grčka .......... 1200 Slovenija ........ 965 Mađarska....... 728 Hrvatska ........ 720 Rusija ........... 540 Crna Gora ...... 470 BIH................ 410 Rumunija .........380 Kina ............. 360 Makedonija .... 340 Bugarska....... 333 Albanija ........ 330 Srbija ............. 320 Kosovo ......... 290
Zitat von RaDoVaN SrPsKaDurchschnittseinkommen in € , Bravo Dinkic und Tadic
Zitat Grčka .......... 1200 Slovenija ........ 965 Mađarska....... 728 Hrvatska ........ 720 Rusija ........... 540 Crna Gora ...... 470 BIH................ 410 Rumunija .........380 Kina ............. 360 Makedonija .... 340 Bugarska....... 333 Albanija ........ 330 Srbija ............. 320 Kosovo ......... 290
das ist echt eine Schande was die Dinkic und Tadic aus Serbien gemacht haben noch davor selbst im Embargo war Serbien auf einer der Spitzenreiter im Balkan (selbst trotz Krieges) und nun ... ... wir sind sogar unter BIH (und in BiH ist RS die größte Treibende Kraft) Bravo Dinkic und Tadic und ihr ZES-Wähler die vor grenzenloser EU-Naivität zu dumm sind real in die Zukunft zu schauen
Представници немачке фирме "Хуго Бос" разговараће у Пироту о сарадњи и могућој производњи одеће коју би у "Првом мају" радили за ову познату немачку марку.
Делегација немачке фирме "Хуго Бос" посетиће у понедељак Пирот где ће разговарати с руководством конфекције "Први мај" о могућој сарадњи, рекао је директор пиротске Индустрије одеће Вељко Крстић.
"Они ће бити код нас три дана и разговараћемо о сарадњи и могућој производњи одеће коју би у 'Првом мају' радили за ову познату немачку марку", рекао је Крстић агенцији Бета.
Уговор о приватизацији "Првог маја" с дотадашњим власником Ђорђијем Ницовићем раскинут је у јуну 2010. године, а председник општине Пирот Владан Васић је недавно рекао да је та фабрика у процесу реструктурирања и да уз помоћ државе, садашњег власника, трага за стратешким партнером.
Васић је почетком године такође потврдио интересовање "Хуга Боса" за пиротску фабрику одеће и најавио разговоре представника две фирме.
"За сада не можемо да кажемо како ће се ти разговори завршити, али је веома важно да постоји интересовање за 'Први мај' и да држава стоји иза фабрике", рекао је Васић, додајући да је "Први мај" изузетно важан за Пирот јер у њему ради око 1.500 радника, претежно жена.
Директор Крстић каже да је стање у фабрици побољшано након поништавања приватизације.
"У другој половини 2010. године сви радници враћени су на посао, плате су повећане 20 одсто и редовно се исплаћују, а просечна зарада износи 15.600 динара. Задржали смо иностране партнере с којима смо радили и настојимо да се њихов број повећа, а капацитети фабрике су попуњени сто одсто", рекао је Крстић.
ZitatSrbija izvozi oružje za Avganistan. Ovu isporuku, prema saznanju “Blica”, omogućio je Vašington, uz asistenciju Brisela. U Avganistan je već isporučena artiljerijska municija ruskog standarda vredna oko 24 miliona dolara. Irak, a sada Avganistan, nisu dve usamljene destinacije u koje naša vojna industrija plasira svoju robu uz asistiranje moćnog saveznika iz senke. Uz tu pomoć ostvareno je gotovo dve trećine ukupnog izvoza naoružanja i vojne opreme u poslednje tri godine.
Oružje iz Srbije stiže na Bliski istok, ali i u Belgiju, Italiju, na Kipar
Voleli to ili ne, činjenica je da u ovako ozbiljnu međunarodnu trgovinu specifičnom robom ne može se ući bez zelenog svetla Amerike i NATO. I mnoge zemlje, akteri u toj strogo kontrolisanoj trgovini, poput našeg severnog suseda Mađarske, kao ulog za ulazak u tako profitabilan posao, na kojem je nekadašnja SFRJ zarađivala milijarde dolara, šalju svoje vojnike u misije u tim zemljama. To tržište za Srbiju je otvoreno, iako ona u Irak, kao ni Avganistan, nije poslala niti jednog svog vojnika.
- Izvoziti u Irak ili Avganistan nije moguće bez blagoslova Amerike - kaže za “Blic” Marko Milošević, istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.
On podseća da mi imamo industriju naoružanja, jednu od retkih koja iole šta proizvodi, jer ponuda daleko premašuje zahteve kupaca kao i da je prodaja gotovo uvek uslovljena političkim odnosima. Da SAD bitno menjaju politiku prema Srbiji postalo je vidljivo kada je 2007. godine „Jugoimport SDPR“, državno preduzeće za trgovinu naoružanjem, sklopio ugovor sa Irakom, najvrednijim od raspada nekadašnje Jugoslavije. Ugovor je obezbedio 234 miliona dolara. Taj ugovor označio je tačku preokreta, u momentu kada je vojna industrija hodala na tankoj ivici između smrti i opstanka.
Da SAD menjaju politiku prema Srbiji postalo je vidljivo kada je 2007. „Jugoimport SDPR“ sklopio ugovor sa Irakom - Bio je to rezultat velikih napora Ministarstva odbrane na spoljnopolitičkom planu i tada je počeo da daje prve rezultate - navodi Milošević.
Do sada su već uspešno realizovana četiri od pet ugovora, i oružane snage Iraka opremljene su zaštitnom opremom proizvedenom u našoj zemlji, a širok arsenal njihovog naoružanja od minobacača, pištolja, municije srednjeg kalibra, do aviona “lasta” proizveden je u Srbiji. Kada je naše Ministarstvo odbrane najavilo da će „Utva“ iz Pančeva umesto katanca na vratima dobiti novi vredan posao, i da je Srbija spremna da pravi avione, to je izazvalo gotovo podsmeh u regionu. Srbija je, međutim, isporučila gotovo sve avione u predviđenom roku.
- Ukupno od 2007. godine za Irak je izvezeno naoružanje i vojna oprema vredna oko 300 miliona dolara. U 2009. s tom zemljom zaključeni su novi ugovori, u vrednosti od 96 miliona dolara - naoružanje helikoptera MI-17 i isporuka različitih vrsti municije srednjeg kalibra - kažu u Ministarstvu odbrane.
Taj početak sa Irakom utoliko je značajniji koliko se ima u vidu činjenica da većina zemalja ne da uspeva da plasira na tržište naoružanje, kojeg ima mnogo jer je ono “štancovano” tokom godina hladnog rata, već su primorane da svoje tenkove i transportere tope, seku i uništavaju.
- Informacija da sada prodajemo oružje i Avganistanu govori mnogo više o spoljnopolitičkom odnosu SAD prema Srbiji i to je rezultat saradnje koje je naše Ministarstvo odbrane ostvarilo. Iz činjenice da sada uspevamo plasman oružja čak i u konfliktne regione to ne samo da je signal ogromne podrške odbrambenoj industriji, već i otvoreni znak da mi nismo više tretirani kao loši momci - kaže Milošević.
Osim povratka na tradicionalna tržišta Bliskog istoka, Srbija je izvezla u SAD robu u vrednosti oko 90 miliona dolara. Srpskim oružjem opskrbljene su i oružane snage Belgije, Bugarske, Italije, Kipra...
Ugovori za još 500 miliona dolara
Od 2007. godine izvezeno je naoružanja i vojne opreme u vrednosti više od 700 miliona dolara, dok je ugovoreno još oko 500 miliona dolara, a prema podacima Ministarstva odbrane, očekivani izvoz u 2011. je oko 300 miliona dolara. „Jugoimport SDPR“ potpisao je ugovor vredan 281 milion evra sa Ministarstvom odbrane Alžira za transfer tehnologije za proizvodnju municije srednjeg i velikog kalibra i remont municije velikog kalibra koji treba da se realizuje u narednih šest godina. Sa ministarstvom odbrane Kuvajta pregovori su u završnoj fazi.
Uložiti u fabrike još 45 miliona evra
U šest fabrika odbrambene industrije “Prva iskra namenska” iz Bariča, “Krušik” iz Valjeva, “Zastava oružje” iz Kragujevca, “Milan Blagojević” iz Lučana, “Prvi partizan” iz Užica, “Sloboda” iz Čačka i JP „Jugoimport SDPR“ zaposleno je 8.500 ljudi, u ostalim preduzećima, registrovanim za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, oko 5.000 njih. Malo ko je verovao da će ova industrija zadržati ijednog zaposlenog s obzirom na to da je 90 odsto njenog kapaciteta razneto NATO bombardovanjem. Ali više štrajkova i nekoliko eksplozija u vojnim fabrikama svedoče da situacija nije baš tako idilična i da vojna industrija koja se popela na sam vrh izvoznika zahteva i dalje velika ulaganja, iako je prema podacima Ministarstva odbrane u prethodnih pet godina u obnavljanje tehnoloških kapaciteta za razvoj i proizvodnju vojnih fabrika uloženo više od 28 miliona evra. Prema procenama ovog ministarstva, neophodno je uložiti još najmanje oko 45 miliona evra.