tut mir ja leid für diese Mädchen aber dass kommt davon wenn man sich mit Moslems abgibt ich versteh manche Frauen einfach nicht
kenne einige solchener Fälle aus dem Bekanntenkreis .reden sich ihre Bezeihung schön machen auf multikulti .sind ja sowas von tolerant und cosmopolitisch und ehe sie sich versehen passen sich sich dem an , ändern ihre Kleidung .schminken sich kaum noch da es ihnen ja verboten wird und schreiben einen vor was man zu tun oder zu lassen hat
da krieg ich mal wieder zu viel! wie kann man sich als FRAU mit moslems einlassen , in der heutigen gesellschaft, in deutschland aufgewachen, wo man emanzipiert sein sollte, wo man aufgeklärt ist ...???
da sieht man mal wieder wie diese irren typen ticken...
Simo Sem Keković iz Melburna najpopularniji televizijski i radio voditelj na petom kontinentu. Promoter jagnjećeg pečenja i nacionalni simbol Australije, Okeanije i Novog Zelanda
- ZNATE šta ljudi, jagnjetina ima smisla! Ja sam Sem Keković!
Ovako svoj šou-program na australijskom radiju 3AK i televiziji Kanal 9 svake nedelje počinje Sima Sem Keković. Poznat je kao voditelj, komičar, a našim doseljenicima kao Srbin koji obožava jagnjetinu. Slike Sema Kekovića sa jagnjećim kotletom u ruci ili sa jagnjetinom na roštilju danas su deo brojnih reklamnih kampanja u Australiji, od turističkih do političkih.
- Sima Keković je već desetak godina nacionalni simbol Australije, Okeanije i Novog Zelanda, svuda gde dopire njegov šou program u kome reklamira industriju mesa i jagnjetine. Narod ga obožava, jer je duhovit, a političari ga vole, jer im je od koristi. Uz to, Keković je poznat i van Australije kao jedini lambasador na svetu - predstavlja nam Rade Berak, novinar iz Melburna ovog neobičnog čoveka.
weiterlesen: [spoiler_]I objašnjava da je Keković dobio nadimak Lambasador kao maneken za jagnjetinu (lamb - na engleskom), jer je uspeo da ubedi 24 miliona Australijanaca da je jagnjetina najbolje meso na svetu i da je pretvori u najbolji recept za stil života Australijanaca.
- Pozivam sve ljude sveta da se ujedine oko jagnjećeg buta i da oslobodimo svet od tamne melanholije, jedući kotlete na Dan Australije (26. januar). Ako se svi zajedno kao kolege okupimo oko roštilja sa jagnjetinom, osećaćemo se mnogo bolje - bio je moto kampanje Sime Kekovića sprovedene na svim televizijama u januaru 2011. godine.
JAGNJE SA ZLATIBORA SEM Keković voli našu hranu i srpski fudbal. Žena mu je Australijanka, kojoj stalno obećava da će je dovesti u Srbiju, i to na Zlatibor - da jedu pravu jagnjetinu.
Kekovića mnogi znaju i kao jednog od najboljih igrača australijskog fudbala, igre koja je zaštitni sportski znak ove zemlje, a u državi Viktoriji i Melburnu ima kultni status.
- Sem Keković je bio igrač „Severnog Melburna“, koji spada među najtrofejnije klubova iz prestonice Viktorije, i vodeći strelac tima. Odigrao je ključnu ulogu za osvajanja titule šampiona 1975. godine. Kada je napustio australijski fudbal započeo je karijeru sportskog komentatora. Proslavio se mudrim i vrcavim monolozima na državnoj televiziji ABC - kaže Milan Ninović, sportski istoričar iz Melburna.
Kada ga je industrija mesa angažovala kao promotera, Keković je prešao na televiziju Kanal 9 i radio 3AK, na kojima vodi program za ranoranioce. I dalje je komentator mečeva australijskog fudbala.
Njegovi najbolji prijatelji su političar Tim Bark i manekenka Miranda Ker, koja je, takođe, srpskog porekla. Keković je kao medijska zvazda Petog kontinenta osmislio i jagnjeći grb Australije, na kome su oslikani kotlet i but. Želja mu je da Ujedinjene nacije 26. januar proglase za Svetski dan jagnjetine.
- Ideja je da čovečanstvo, koje se suočava sa pandemijom koja ugrožava njen opstanak, shvati da je zdrava hrana najbolji lek. Moja vizija je da svaki građanin sveta baci 26. januara jagnjeći kotlet na roštilj i ponosno kaže: „Ja sam samo obični roštiljdžija!“ - priča u svom stilu Sem Keković, koji će sa ovom idejom da poseti i sedište UN u Njujorku.[/spoiler_]
Gde sve žive naši sunarodnici, kojim se poslovima bave i po čemu su poznati? U SAD 30.000 ima toponima srpskog porekla, a „naš čovek“ drži najveću plantažu grožđa u Južnoj Africi
ONI seku sekvoje u Kanadi, rade na bušotinama na Aljasci, žive sa domorodačkim plemenima u Americi i Australiji, drže rudnike dijamanata u Južnoj Africi i barove na plažama u Turskoj, Grčkoj i Tenerifima. Sve u svemu, ima ih u devedesetak zemalja. Gotovo da nema tačke na zemaljskoj kugli na kojoj ne žive Srbi.
Prema rečima državnog sekretara u Ministarstvu za dijasporu Miodraga Jakšića, van Srbije živi oko četiri miliona naših sunarodnika. U Ognjenoj zemlji postoji čak tabla - „Beograd, 16.000 km“, a ima i toponima tipa Kosovo i Aroyo Kovacic (Kovačićev potok). U SAD ima oko 30.000 toponima srpskog porekla, od toga 11 naselja sa imenom Beograd. Nekoliko brda nose imena naših heroja iz Prvog i Drugog svetskog rata.
Petsto Srba živi čak u Tasmaniji, izvesni Zlatiborac razvio je biznis na Baliju, a jedan Kruševljanin je budistički sveštenik u Koreji. Po Singapuru i Kini naši drže buregdžinice i ćevabdžinice.
U Meksiku, po Jakšićevim rečima, čak 30 porodica preziva se Pavlović i govori srpski. On pominje i čuvenu Rebeku Mekdonald, odnosno Ubavku Mitić, koja je ekskluzivni distributer gasa za celu Kanadu, a firma joj vredi više od dve milijarde dolara.
Pominje i Ričarda Milanovića, jednog od najbogatijih ljudi u Americi, indijanskog poglavicu, koji živi na hacijendi u Palm Springsu. Sin Srbina i Indijanke, vlasnik je 400 elitnih hotela i kazina. Godišnji promet njegovih firmi je 80 milijardi dolara.
NAJVIŠE U AMERICI NAJVIŠE Srba danas ima u SAD, oko 560.000, dok ih je u Kanadi još 180.000. U Nemačkoj ih je 390.000, Austriji 190.000, Francuskoj 110.000, Švajcarskoj 130.000, Velikoj Britaniji 55.000, Švedskoj 70.000. Srbi naseljavaju i daleke zemlje. Australija ih ima oko 135.000, Južna Afrika 30.000...
- Naši ljudi su naročito dobro raspoređeni na akademskim mestima. Nema univerzitetskog centra gde nisu ili profesori ili asistenti. Srpska zajednica je jaka i u Africi, gde su Srbi okupljeni oko Crkve svetog Tome u Južnoj Africi. Otac Pantelejmon, osim što je otvorio školu na srpskom, svake godine pokrsti na desetine crnaca i prevede ih u pravoslavlje - kaže Jakšić.
[spoiler_]Posebno se osvrće na Dušana Vasiljevića, najvećeg južnoafričkog proizvođača stonog grožđa i vina, koji ima pod vinogradima 100.000 hektara. Kao posebnu pikanteriju navodi da se njegova deca školuju u - Srbiji.
Naši ljudi članovi su mnogih istraživačkih ekspedicija od Severnog pola do Sahare. Srpski sveštenici žive čak i u skitovima na Aljasci, a Beograđanin Aleksandar Nikolić neko vreme trenirao je tamo pseće zaprege. Na ovo severnoameričko poluostrvo naši ljudi došli su kao rudari još u 19. veku, a vlasnik najstarije picerije, „Dijonikos“, takođe je iz ovih krajeva - Andrija Spiroski.
U Australiji je jedan od najangažovanijih umetnika, Užičanin Sreten Božić Vongar, koji je godinama živeo među Abordžinima i o njima pisao. I ime Vongar dobio je od domoroca koji ga je spasao smrti. Vongar, naime, znači „onaj koji putuje između dva sveta - sveta živih i sveta mrtvih“.
U svojoj kući u Kofildu, prestižnom delu Melburna, ovaj umetnik koji se svojevremeno u Parizu družio sa Sartrom, Simon de Bovoar i Beketom, živi okružen dingosima, australijskim divljim psima.
Među žiteljima Havaja srpskog porekla posebno je poznat Saša Vujanić, koji je osvojio titulu svetskog šampiona u kajaku na morskim talasima u Tihom okeanu.
U Engleskoj je poznat Milan Mandarić, iz Novog Sada, bivši vlasnik fudbalskog kluba „Portsmut“, koji je dobio za života spomenik i zlatne ključeve tog grada, jer je klub uveo u prvu ligu i od lučkog mesta napravio sportski centar.
Srba ima i na Sejšelima, posebno lekara. Oni tamo, uz službu, dobijaju i stanove, ali - prazne. To im donekle kvari uživanje u egzotici, jer moraju da kupuju skup nameštaj. Problem je i što plate dobijaju isključivo u lokalnoj valuti, koju ne mogu ni da promene, ni da iznesu iz zemlje, pa se snalaze kupujući čuvene crne bisere, koje posle prodaju po Evropi.
U Ukrajini postoje dva naselja koja je Srbima poklonila carica Katarina.
Pored Rusa, naši sunarodnici danas su najbrojniji pravoslavci u Skandinaviji.
U celom svetu ima oko 200 srpskih pravoslavnih crkava i manastira. Naša dijaspora uglavnom se okuplja oko njih. Izuzetno je, ističe Jakšić, vezana za domovinu, ali i međusobno povezana, a srpska nacionalna jela - od kajmaka do sarme, putuju u koferima i paketima širom planete.
- Problem je što država nikada nije imala dugoročne, već samo ad hok projekte kojima bi sve naše sunarodnike evidentirala i uključila u život matice. Nešto se ipak radi, a najmlađe udruženje Srba osnovali smo prošle godine u Kini - poručuje Jakšić.[/spoiler_]
ca. 60 % prozent der Serben sind dafür dass die Diaspora in der Serbische Politik einfluss haben sollte.
ZitatGrađani Srbije za učešće dijaspore u političkom životu
Među ispitanicima koji su protiv učešća dijaspore u politici češće su se izjašnjavali Beograđani (34 odsto) i Vojvođani (24 odsto) u odnosu na druge regione Srbije[/b]
SKORO 60 odsto građana smatra da bi dijaspori trebalo omogućiti učešće u politici Srbije i njihovim predstavnicima dati odgovorne državne funkcije na osnovu sposobnosti i stručnosti, a protiv se izjasnilo njih 23 posto - pokazalo je istraživanje ”Medijum Galupa”, koje je za potrebe Zadužbine Studenica iz Kalifornije ispitao stavove građana Srbije, na uzorku od 1.005 ispitanika.
Među onima koji su protiv učešća dijaspore u politici češće su se izjašnjavali Beograđani (34 odsto) i Vojvođani (24 odsto) u odnosu na druge regione Srbije. Oko 60 odsto građana smatra i da predstavnicima dijaspore treba dati odgovorne državne funkcije na osnovu sposobnosti i stručnosti.
Srpska studentska organizacija 28. jun iz Kanade, koju je osnovao muzičar Filip Filipi u 80 gradova iz 30 zemalja sveta, prikupila je 1.500.000 dolara kako bi se Medicinskom centru iz Gračanice na Kosovu i Metohiji nabavila medicinska oprema.
Akcija je pokrenuta sredinom oktobra prošle godine. Tada je muzičar i predsednik organizacije 28. jun Filipi objavio pesmu "Kosovka devojka" kako bi skrenuo pažnju na stradanje Srba na Kosovu i Metohiji kojima je medicinska pomoć najpotrebnija. Kampanja je ujedinila srpsku zajednicu u skoro celom svetu, a prikupljena medicinska pomoć krenula je put Srbije 12. marta iz Sijetla (SAD) i biće dostavljena Medicinskom centru Gračanica do Vaskrsa.
Zgranut pucanjem Kfora na civile prošlog septembra, Filipi, čija je baba sa Kosmeta, komponovao je i lansirao pesmu "Kosovka devojka" na muzičkoj platformi Aj tjuns (I Tunes). Njome je želeo da skrene pažnju u svetu na nehumane uslove u kojima žive Srbi na KiM, ali i da se kupe medicinska sredstva. Uz pesmu štampano je 1.000 postera čuvene slike "Kosovka devojka", koja je prodata na aukciji srpskim zajednicama širom sveta uz poruku "Mi smo sa vama".
Izdato je i uputstvo kako mogu zainteresovani pružiti neophodnu pomoć Srbima na KiM. Značajna pokrivenost srpskih medija privukla je pažnju drugih grupa i intelektualaca, koji su bili složni da bi pomoć trebalo poslati izolovanim Srbima na jugu i u centralnom delu Kosmeta. Odlučeno je da se pomoć pošalje Medicinskom centru Gračanica, koji pruža medicinsku pomoć Srbima (njih oko 40.000) nastanjenim južno od reke Ibar.
Kako bi ostvarili ovaj težak zadatak, aktivisti iz 28. juna sarađivali su sa mnogim humanitarnim organizacijama na svetu, kao što su: Eagles Nest Fondation, Spas srpskoj deci (Save Serbian Children), Direktan uticaj SAD (Direct effect USA), Srpska pravoslavna organizacija mladih (SOYA), Srpska studentska organizacija (SSO), Univerzitet Ilinois u Čikagu (University of Illionis in Chicago), Kosovski zavet, crkva Svetog Save u Hjustonu (St. Sava Church), crkva Svete Petke u Melburnu (St. Petka Church) i Ujedinjena srpska dijaspora.
ZitatDijaspora poslala u Srbiju 2,7 milijardi evra
Iz dijaspore su prošle godine u Srbiju pristigle 2,73 milijarde evra doznaka. Kada se ova suma, koja je 10 odsto BDP u 2012, podeli na sve stanovnike, ispada da je svako od nas dobio 384,1 evro.
Verovatno da je iznos koji je poslala dijapora bio i veći od 2,73 milijarde evra, jer osim legalnih kanala i dalje su popularni oni drugi, kovertama preko šofera autobusa, piše "Blic".
"Sigurno je da je iznos doznaka koji nije registrovan i veći, jer građani ne žele da plaćaju bankarske provizije koje mogu biti visoke. S druge strane, nije zabranjeno da se unese novac u zemlju u gotovini. Doznake su u svakom slučaju značajne ne samo zbog socijalnog mira, već i zato što su one čuvar kursa", ističe Nikola Fabris, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.
Od početka krize, od pre pet godina, doznake iz inostranstva imaju trend pada. I naši u rasejanju su pod pritiskom recesije. Ljudi gube posao, smanjuju im se plate. Logičan sled je da teže odvajaju za rođake u otadžbini. Menja se i struktura dijaspore. Čitave porodice su se iselile, tako da nemaju kome da šalju novac u Srbiju.
"Ćerka mi je u Kanadi. Tamo je i zasnovala porodicu, živi od 1999. Da nam nije nje, ne znam kako bih s ovim primanjima, plata mala, penzija muževljeva još manja, tako da nam njenih 300 dolara, što je oko 25.000 dinara, dobro dođe", kaže Gordana T. iz Kuršumlije.
Istraživanje Svetske banke pokazalo je da su u Srbiju od 2000. do 2010. godine od iseljenika stigle čak 43 milijarde dolara. Najmanje dva puta više nego kroz direktne strane investicije.
Prošle godine u Srbiju su poslali 2,735 milijardi evra. U 2011. - 2,794 milijarde evra. Osim legalnih kanala, međutim, i dalje su popularni oni drugi, kovertama preko šofera autobusa.
"Kako se emigriranje nastavlja, trebalo bi očekivati da će se taj nivo doznaka i drugih transfera održati. Zapravo, moglo bi da se kaže da je reč o trajnoj privrednoj i društvenoj karakteristici da se posao traži u inostranstvu jer ga kod kuće nema. Tu nije samo važno što ga nema u industriji, nego što ga je sve manje uopšte, tako da je zavisnost od stranog tržišta rada velika. To se neće brzo promeniti", ističe za "Blic" Vladimir Gligorov sa Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije.
Doznake i ostali privatni transferi su značajnija stavka u platnom bilansu od direktnih stranih ulaganja. Naš sagovornik kaže da one imaju višestruku ulogu - predstavljaju razlog da se traži posao u inostranstvu, značajan su izvor dohodaka domaćinstava i održavaju potrošnju, pa tako i poreske prihode države. Takođe su znatan deo štednje u bankama iz koje se kreditira domaća privreda.
"Da bi to bilo održivo, potrebno je da se obnavlja broj emigranata, usled čega će i sledeće generacije tražiti posao u inostranstvu", ukazuje Gligorov za "Blic".