20.11.2009 | 15:54 Uhr POL-DA: illegal in Deutschland/ 22-Jähriger muss zurück nach Serbien
Groß-Gerau: (ots) - Eine Zivilstreife der Rüsselsheimer Polizei hat am Mittwochabend (18.11.) gegen 20 Uhr einen 22 Jahre alten Mann aus Serbien wegen des illegalen Aufenthaltes in Deutschland festgenommen.
Anwohnern im Wohngebiet Groß-Gerau Nord kam der Mann dort verdächtig vor, da er in parkende Fahrzeuge schaute. Sie verständigten daraufhin die Polizei. Die Streife kontrollierte den Mann Am Hammelsberg, wobei er sich mit falschem Namen und einem kopierten Dokument auswies. Die Polizei konnte trotzdem ermitteln, dass der 22-Jährige Serbe vor etwa zwei Wochen illegal eingereist war. Als Grund gab er Perspektivlosigkeit in seiner Heimat an. Auf Antrag der Staatsanwaltschaft Darmstadt ordnete das Amtsgericht Groß-Gerau die Haft zum Zwecke der Abschiebung an.
Godišnji izveštaj ”Naprednog kluba” o političkim pravima srpskog naroda u regionu. Izuzev u Rumuniji, prava su manja Sent Andreja, gradić u kojem su nekad Srbi činili većinu
POLITIČKA i druga prava Srba u regionu, izuzev u Rumuniji, u poslednjih godinu dana manja su nego ranije. Zakon o dijaspori daje mnogo veći uticaj iseljenicima u vanbalkanskim zemljama nego Srbima u regionu, iako na Balkanu, izvan Srbije, živi četvrtina Srba (oko dva miliona), a njihov broj se iz godine u godinu smanjuje.
Ovo su zaključci najnovijeg godišnjeg izveštaja “Naprednog kluba”. Autori, na čelu sa istoričarem Čedomirom Antićem, zaključuju da će se naš narod tamo održati samo ako Srbija bude više ulagala u programe srpske zajednice u okruženju.
Zvanični Beograd trenutno izdvaja četiri puta više novca u nacionalne savete i projekte nacionalnih manjina ovde, nego u projekte vezane za Srbe u regionu! Tako je 2010. za finansiranje organizacija srpske manjine odobreno 290.000 evra (nešto više od 30 miliona dinara), ali je zato budžet za nacionalne manjine u Srbiji 377 miliona dinara. U isto vreme, Hrvatska je za svoj narod u BiH odvojila 6,5 miliona, Mađarska za Mađare u Srbiji 3,5 miliona, a Slovenija za svoje manjine u Italiji, Austriji, Mađarskoj i Hrvatskoj 7,6 miliona evra.
Prošle godine donekle su se poboljšala prava Srba u Sloveniji i Makedoniji, dok su se u BiH i Mađarskoj pogoršala.
“Srbija očigledno ne priznaje postojanje srpskog naroda u Crnoj Gori, polazeći sa stanovišta da su Srbi i Crnogorci jedan narod. Tako nema reakcije na očiglednu diskriminaciju Srba i pritiske u cilju njihove asimilacije. Nikada pred Savetom Evrope ili ustanovama UN nismo pokrenuli ni pitanje asimilacije i zabrane delovanja SPC u Makedoniji”, stoji u izveštaju.
* HRVATSKA - Ima 200.000 Srba, ali su oni i dalje neravnopravni. Na loš položaj utiču pitanje povlačenja hrvatske tužbe protiv Srbije, nedefinisana granica na Dunavu, problemi sa vraćanjem imovine (oduzeta su stanarska prava na 50.000 stanova, a vraćeno je svega 300), nerešena pitanja penzija i neobjavljene optužnice. U Hrvatsku se od sukoba vratilo oko 50.000 Srba, 7.500 živi povremeno u obe države, a oko 13.000 povratnika je umrlo.
Dok u zapadnim krajevima ne uživaju prosvetnu autonomiju, pa njihova deca često pohađaju rimokatoličku veronauku, u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu Srbi imaju škole, lokalnu samoupravu i Zajedničko veće opština. Sa formiranjem prve vlade Ive Sanadera 2003, Srbi su prvi put posle 13 godina ušli u vladu. A, u aktuelnoj vladi imaju jednog potpredsednika. NERAVNOPRAVNI PRAVA srpskog naroda su prošle godine poštovana samo u onim susednim zemljama gde je on malobrojan ili marginalizovan. Zabrinjava da je nastavljena kampanja radi ograničavanja prava u državama u kojima je doskoro bio u većini - BiH i Crnoj Gori, i donekle u Hrvatskoj - kaže za “Novosti” Čedomir Antić, predsednik “Naprednog kluba”. I dodaje da su, što se tiče politike Srbije, u prethodnoj godini uspostavljene ustanove koje će se baviti Srbima u dijaspori i regionu.
- Ipak, srpski narod u regionu je neravnopravan sa našim sunarodnicima u dijaspori. O tome govori disproporcija u državnim davanjima Srbije za nacionalne manjine i srpski narod u dijaspori i regionu. Bojim se da zvanična Srbija tokom proteklih 20 godina nije znala šta tačno želi, a ako bi i prihvatili neki program naši političari nisu bili spremni da mu se dugoročno iskreno posvete - zaključuje Antić.
* BiH - U Republici Srpskoj i Federaciji Srba ima oko 1,450 miliona. Imaju status konstitutivnog naroda od 1995. i međunarodno priznat entitet - Republiku Srpsku. Ali, to je jedina autonomija u regionu kojoj je samostalnost do danas sistematski osporavana. Do sada je izgubila čak 68 nadležnosti. Politički status srpskog naroda u BiH direktno je vezan sa opstanak RS. Zato bi srpska diplomatija trebalo da podrži napore za opstanak RS, a nadležna ministarstva da omoguće da svi koji to žele dobiju i naša državljanstva, stoji u izveštaju.
Srbija bi trebalo da otvori i pitanje položaja Srba u Federaciji BiH. Iako su konstitutivni narod, oni su u gorem položaju nego ostali narodi. Srbi se vraćaju u simboličnom broju, a tako su i zastupljeni u politici i državnoj upravi. U federalnim ustanovama čine samo 4,5 odsto zaposlenih.
* CRNA GORA - Srbi čine nešto više od trećine stanovništva - ima ih 198.414. Apsolutna većina su u pet opština, a relativna u četiri. U ostalim opštinama zastupljeni su sa oko 10 odsto. Politički ih reprezentatuje pet partija, od kojih su NSD i SNP parlamentarne. Najviši organ personalne samouprave je Srpski nacionalni savet.
Verska prava i status crkve, konkretno imovina Mitropolije crnogorsko-primorske, stalno su na meti napada. Srbi nisu ravnopravno zastupljeni ni u državnim ustanovama i upravi, i u većini ministarstava ima ih do pet odsto. Među šefovima diplomatskih misija nema nijednog, baš kao ni među sudijama Ustavnog, Vrhovnog, Apelacionog i Upravnog suda.
* MAKEDONIJA - Prema popisu iz 2002. registrovano je 35.938 pripadnika srpske manjine, koja je na udaru ubrzane asimilacije. Makedonija ne ispunjava iste obaveze, posebno materijalne, prema makedonskim Srbima, kakve Srbija ostvaruje prema Makedoncima u Srbiji. Iako uživaju status nacionalne manjine, nemaju slobodu veroispovesti.
Ovog proleća u Skoplju je otvoren Kulturno-informativni centar Srba “Spona”, a makedonska vlada je za rad srpske zajednice prošle godine odvojila 65.000 evra. U maju je u opštini Kumanovo srpski jezik postao jedan od službenih jezika. U parlamentu je zastupljena Demokratska partija Srba.
* SLOVENIJA - Srbi, iako najbrojniji posle samih Slovenaca (ima ih oko 38.964), i bez obzira što su u oblasti Bele Krajine starosedeoci, ne uživaju status nacionalne manjine. Nema ih ni u parlamentu, ni u lokalnoj samoupravi, nemaju pravo na upotrebu maternjeg jezika u opštinama gde žive, ni u školama. Na udaru su ubrzane asimilacije. Ukinuta je čak i katedra za srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Mariboru. Veliki broj stanovnika, pretežno Srba, izbrisan je 1998. iz državljanstva. Uprkos dvema presudama Ustavnog suda da je takav postupak neustavan, i upozorenjima evropskih tela, nepravda do danas nije ispravljena. U martu ove godine skupština je usvojila zakon koji bi trebalo da obezbedi retroaktivno vraćanje prava “izbrisanima”.
Slovenija duguje penzionom fondu Srbije 150 miliona evra.
U Ljubljani je otvoren Srpski kulturni centar, ali ne postoji nijedna škola na srpskom jeziku.
* RUMUNIJA - Srba ima 22.561, najviše živi u Banatu. Imaju jednog predstavnika u parlamentu. Nemaju političku stranku, a njihove interese zastupa Savez Srba u Rumuniji. Srbi spadaju u obrazovaniju zajednicu, ali zbog sve manjeg broja učenika gase se škole na srpskom.
Mada je status srpskog naroda u Rumuniji zadovoljavajući, Srbima i u Rumuniji i u Mađarskoj preti asimilacija. Srbija mora mnogo više da se angažuje na prosvetnom i kulturnom planu, i da stimuliše investicije u delovima gde žive Srbi. Pomoć Srbije do prošle godine bila je 30.000 evra, uglavnom preko Beograda i Novog Sada, a onda je pala na 10.000 evra.
* MAĐARSKA - Prema poslednjem popisu od pre devet godina, Srba u Mađarskoj ima 7.350 i jedna su od najmanjih nacionalnih zajednica. Najveći broj koncentrisan je u oblastima Budimpešte, Čongrada... Spadaju u najškolovaniju manjinsku zajednicu, a broj nezaposlenih je mali - 263 osobe.
Na rapidno opadanje broja Srba uticala je restriktivna politika do sredine 90-ih. Tako je Mađarska upala u neobičnu situaciju: da bi imala povoljniju poziciju da pomogne svojoj nacionalnoj manjini u okruženju, mora što više da uspori proces asimilacije koji je skoro završen!
Od organizacija, Srbi u Mađarskoj imaju Samoupravu Srba u Mađarskoj i Savez Srba. Njihov status, ipak, nije podjednako dobar kao status nacionalnih manjina u Srbiji. Mađarski parlament se oglušuje o ustavnu obavezu, potvrđenu presudom Ustavnog suda, da manjinama obezbedi zastupljenost u svojim redovima.
* ALBANIJA - Ne zna se tačan broj Srba, a oni su koncentrisani u Skadarskom okrugu i skadarskoj i veliko-malesijskoj opštini. Samo u okolini Skadra živi više od 2.000 Srba, dok je njihov broj u Tirani, Lješu, Elbasanu, Firu nepoznat. Tek nedavno su dobili status nacionalne manjine. Jedina postojeća manjinska stranka je grčka Partija ujedinjenja za ljudska prava, koja blisko sarađuje sa srpskom manjinom.
U zemlji fudbala živi dve hiljade naših ljudi. Najpoznatiji su Dejan Petković Rambo, Dušica Duda Janković, profesor Aleksandar Jovanović. Nemaju redovno sastajalište, niti svoju crkvu, pa koriste ruske hramove
- NIJE lako, ali jeste lepo biti Srbin u Brazilu. Nije lako jer nas je otadžbina zaboravila i jer nas njeni izaslanici retko posećuju. Lepo je jer Brazil neguje prijateljske odnose sa Srbijom i jer smo mi Srbi ovde cenjeni kao veliki intelektualci i majstori.
Ovim rečima ukratko profesor Aleksandar Jovanović iz Sao Paola opisuje život oko dve hiljade naših ljudi u zemlji fudbala. I da bi potvrdio svoju tezu odmah pominje kako je srpski fudbaler Dejan Petković dobio orden Rio Branco rpedsednika Brazila da Silve, zbog doprinosa brazilskom fudbalu i pruženoj podršci Rio de Žaneiru u dobijanju domaćinstva letnjih Olimpijskih igara 2016. godine. U Brazilu su još poznati doktor Velibor Kostić, hirurg koji se oženio anesteziologom Đovanom Agostini i pre četiri meseca dobio sina Luku, zatim Aleksandar Mandić, koji je ovdašnji Bil Gejts. Prvi je 1997. godine uveo internet u Brazilu i ostvario promet od 14 miliona dolara. Dušica Duda Janković, Srpkinja poreklom iz Jagodine, već 11 godina uživa status velike zvezde u Brazilu. Duda, poznatija u Južnoj Americi pod nadimkom Dijamant, dugo godina vlada u ženskom profesionalnom boksu i ultimat-fajtu – naglašava profesor Jovanović. storijski zapisi kazju da su se prvi srpski iseljenici doselili u Brazil krajem XIX veka. Druga grupa Srba stigla je u zemlju sambe 1922. godine. Većina njih su bili građevinski radnici koji su se zaposlili u državi Sao Paulo. Najviše ih je bilo iz Dalmacije i Vojvodine. Po proceni Nebojše Travice, 1932. godine u Brazilu je bilo 4.000 naših ljudi. U Sao Paulu su postojali Jugoslovenski narodni dom i Klub jugoslovenskih žena, kao i Jugoslovensko potporno društvo. Prva pomoć NOB-u upućena je 1945, iako je Brazil bio diktatorska zemlja. A prvi Srpski klub „Sveti Sava” osnovan je 1949. a vodio ga je predsednik Stevo Maksimović. Novi Srpsko-brazilski klub u Sao Paulu vodila je gospođa Eržika Rigo, rodom iz Vojvodine, sa sinovima Zoranom i Goranom Luburić. Većina naših ljudi živi u Sao Paulu, dok u ostalim mestima ima malo Srba. Mi smo mala kolonija iseljenika, osim toga rasuti smo u ovom ogromnom gradu – kaže profesor Aleksandar Jovanović. - Nema trenutno nijedno mesto gde bi se mi redovno sastajali, jer su stari doseljenici prodali prostorije bivšeg Srpskog kluba. Posle ratova 90-tih godina u Brazil su se doselile izbeglice, ali Srbi u Sao Paulou nisu organizovani. Nemamo naš pravoslavni hram i koristimo ruske crkve. Imamo dve pravoslavne parohije, jedna je posvećena Svetoj Trojici i nalazi se na severoistoku Brazila, u državi Pernambuko i mestu Aldeja. Druga, posvećena Uspenju Bogorodice, nalazi se u centru Resifea. Imamo i dve pravoslavne misije: u Belu Žardimu i u Karuaru.
- Imamo pet kćerki, koje su rođene u Brazilu i imaju srpska imena i zetove Brazilce. Moja najstarija ćerka zove se Milena. Ćerka mi je doktorirala na političkim naukama u Parizu. Kćerke su mi i Aleksandra, Ljudmila, Darinka i Tamara. Imamo i divne unuke srpske krvi – ponosno govori dok nam pokazuje fotografije svoje familije.
Hallo, also ganz ehrlich: Diese Seite ist ganz schwach. Hier steht ja nichts drin - jeden Fall nichts auf Deutsch. Kann ja sein, dass die serbischsprachigen Texte interessant sind - kann diese allerdings nicht lesen. Eure Friedak
Zitat von FriedakHallo, also ganz ehrlich: Diese Seite ist ganz schwach. Hier steht ja nichts drin - jeden Fall nichts auf Deutsch. Kann ja sein, dass die serbischsprachigen Texte interessant sind - kann diese allerdings nicht lesen. Eure Friedak
welche seite? euer Mirko
BRACO SRBI BRACO SRBI SIROM ZEMLJE OVE, SVI NA NOGE SVI NA NOGE
@Friedak naja ich lese auch gerne Texte auf Deutsch (weil ich es so in der Schule gelernt habe) und schwierige serbische Texte lasse ich auch durch Übersetzungsprogramme auf Deutsch übersetzen
ich habe die User auch immer gebeten, bei serbischen Texten 1-2 Sätze zum Inhalt auf Deutsch zu schreiben aber man vergisst es oft
ansonsten wenn du was nicht verstanden hast, die einfachste Lösung ist hier nachzufragen was es auf deutsch heist oder den Text schnell zu kopieren und es bei Google grob auf Deutsch zu übersetzen bsp hier http://translate.google.de/?hl=de&tab=wT#sr|de|
@all bitte beim posten serbischer Artikel auch auch mal 1-2 Sätze auf Deutsch schreiben, was sie zum Inhalt haben danke
Danke für den Hinweis. Jetzt trotzdem noch eine zusätzliche Frage: Warum steht der Artikel über den 22jährigen auf der Diaspora Seite? Gleich die zweite Frage: Ich habe irgendwo bei euch angefragt, wie man - so ganz allgemein - Mitglied der serb. orthodoxen Kirche werden kann. Ich kann aber meinen Beitrag nicht mehr finden und demzufolge auch die mögliche Antwort nicht. Was soll ich tun? Nochmals anfragen? Wer ist - so ganz allgemein meine ich - Tri? Könnte er sich ein wenig - so ganz speziell für mich - vorstellen? Eure Friedak
Zitat von FriedakDanke für den Hinweis. Jetzt trotzdem noch eine zusätzliche Frage: Warum steht der Artikel über den 22jährigen auf der Diaspora Seite? Gleich die zweite Frage: Ich habe irgendwo bei euch angefragt, wie man - so ganz allgemein - Mitglied der serb. orthodoxen Kirche werden kann. Ich kann aber meinen Beitrag nicht mehr finden und demzufolge auch die mögliche Antwort nicht. Was soll ich tun? Nochmals anfragen? Wer ist - so ganz allgemein meine ich - Tri? Könnte er sich ein wenig - so ganz speziell für mich - vorstellen? Eure Friedak
der 22 jährige Serbe ist ja hier in Deutschland (für uns Serben ist Deutschland/Österreich/usw halt Diaspora ^^) daher habe ich hier von ihm so einen Artikel reingesetzt
Allgemein, falls man Beiträge suchst, und vergessen hat im welchen Forum das Thema lag, einfach im Portal auf seinen Link/Namen klicken - und da kommt man auf sein Profil, da steht dann auch ein Link "Beiträge des Mitglieds anzeigen" und da findet man alle seine Beiträge ...
@Friedak Ich hatte dich schon einmal freundlich darauf hingewiesen, dass du deine Beiträge nicht zusätzlich mit "Eure Friedak" unterschreiben musst. Wir wissen ja, dass du deine Beiträge verfasst. Es ist halt etwas doppelt gemoppelt und nicht hilfreich.
1977 war das Ehepaar Kojic nach Ahlhorn (Landkreis Oldenburg) gekommen, lebte hier 33 Jahre glücklich und zufrieden. Dann wurde bei dem 80-jährigen Ehemann Blasenkrebs festgestellt. Der bildete schnell viele Metastasen. Auch seine Frau ist schwer krebskrank. Während sie noch eine Lebenserwartung von rund sechs Monaten hat, wird Ehemann Zivorad in den kommenden zehn Tagen sterben, sagen die Ärzte. Der 80-jährige hatte nur noch einen Wunsch: Einmal noch die Heimat sehen. Dieser Wunsch wurde ihm nun erfüllt.
Der letzte Wunsch: Zurück in die Heimat
Als ihn das Krankenhaus vor wenigen Tagen nach Ahlhorn entließ, übernahmen die Johanniter die Pflege. Der todkranke 80-jährige erzählte seiner Pflegerin aus seinem Leben und von seinem letzten Wunsch: Er möchte zum ersten Mal seine Urenkel sehen, am liebsten Zuhause in Serbien sterben und dann auf dem Familiengrundstück unter den Feigenbäumen, die er vor 40 Jahren selbst gepflanzt hat, begraben werden. Auch für seine totkranke Frau Zlatija ist das der größte letzte Wunsch.
Unbürokratische Hilfe innerhalb von Stunden
Ihn zu erfüllen, schien zunächst unmöglich: Zwar war der der Sohn per Auto aus Serbien angereist war, er konnte das Paar aber nicht mitnehmen, weil der 80-Jährige nur noch liegend transportiert werden kann. Die Pflegerin berichtete ihrem Johanniter-Landesverband Weser-Ems davon und der handelte schnell: Er trommelte sieben ehrenamtliche Helfer zusammen und schickte einen Krankentransporter, die Gemeinde Großenkneten gab einen Zuschuss zu den Benzin-Kosten. Innerhalb weniger Stunden wurden die notwendigen Sondergenehmigungen besorgt.
Abfahrt in letzter Minute
Nun war es Zeit, endgültig Abschied zu nehmen. Nur ein paar persönliche Gegenstände haben die Kojics auf die 1721 Kilometer lange Reise nach Valjevo mitnehmen können, der Rest bleibt zurück. Aber sie seien überglücklich, dass ihr letzter Wunsch noch in Erfüllung geht, so Johanniter-Sprecher Stefan Greiber. Am Donnerstag war der letzte Tag gewesen, an dem eine Überführung überhaupt noch möglich gewesen sei.
In Serbien angekommen, so prognostizieren die Ärzte, wird der Ehemann nur noch drei bis vier Tage leben. Aber er wird glücklich sterben - glücklich, zum ersten Mal seine Urenkel und noch einmal seine Heimat gesehen zu haben.
1977 war das Ehepaar Kojic nach Ahlhorn (Landkreis Oldenburg) gekommen, lebte hier 33 Jahre glücklich und zufrieden. Dann wurde bei dem 80-jährigen Ehemann Blasenkrebs festgestellt. Der bildete schnell viele Metastasen. Auch seine Frau ist schwer krebskrank. Während sie noch eine Lebenserwartung von rund sechs Monaten hat, wird Ehemann Zivorad in den kommenden zehn Tagen sterben, sagen die Ärzte. Der 80-jährige hatte nur noch einen Wunsch: Einmal noch die Heimat sehen. Dieser Wunsch wurde ihm nun erfüllt.
Der letzte Wunsch: Zurück in die Heimat
Als ihn das Krankenhaus vor wenigen Tagen nach Ahlhorn entließ, übernahmen die Johanniter die Pflege. Der todkranke 80-jährige erzählte seiner Pflegerin aus seinem Leben und von seinem letzten Wunsch: Er möchte zum ersten Mal seine Urenkel sehen, am liebsten Zuhause in Serbien sterben und dann auf dem Familiengrundstück unter den Feigenbäumen, die er vor 40 Jahren selbst gepflanzt hat, begraben werden. Auch für seine totkranke Frau Zlatija ist das der größte letzte Wunsch.
Unbürokratische Hilfe innerhalb von Stunden
Ihn zu erfüllen, schien zunächst unmöglich: Zwar war der der Sohn per Auto aus Serbien angereist war, er konnte das Paar aber nicht mitnehmen, weil der 80-Jährige nur noch liegend transportiert werden kann. Die Pflegerin berichtete ihrem Johanniter-Landesverband Weser-Ems davon und der handelte schnell: Er trommelte sieben ehrenamtliche Helfer zusammen und schickte einen Krankentransporter, die Gemeinde Großenkneten gab einen Zuschuss zu den Benzin-Kosten. Innerhalb weniger Stunden wurden die notwendigen Sondergenehmigungen besorgt.
Abfahrt in letzter Minute
Nun war es Zeit, endgültig Abschied zu nehmen. Nur ein paar persönliche Gegenstände haben die Kojics auf die 1721 Kilometer lange Reise nach Valjevo mitnehmen können, der Rest bleibt zurück. Aber sie seien überglücklich, dass ihr letzter Wunsch noch in Erfüllung geht, so Johanniter-Sprecher Stefan Greiber. Am Donnerstag war der letzte Tag gewesen, an dem eine Überführung überhaupt noch möglich gewesen sei.
In Serbien angekommen, so prognostizieren die Ärzte, wird der Ehemann nur noch drei bis vier Tage leben. Aber er wird glücklich sterben - glücklich, zum ersten Mal seine Urenkel und noch einmal seine Heimat gesehen zu haben.
Das ist eine sehr schöne Geschichte, danke dafür und danke an die Johanniter, dass sie innerhalb kürzester Zeit das beste gaben was Menschen geben können, einem sterbenden Menschen seinen letzten seligsten Wunsch zu erfüllen