Ich denke es spricht nichts dagegen, wenn es sich um echte Liebe handelt und sich durch die Kulturen "schlagen" muss, am Anfang wird man jedoch vor vielen Widerständen stehen....man sollte nicht Blauäugig sein und denken, alles klappt von alleine.
Würde gerne mal hier einen Erfahrungsbericht von einem User lesen...
U kući Boška Laćarca (37), u Glavnoj ulici 41. u Velikim Radincima, na 10 kilometara od Sremske Mitrovice, život je krenuo drugim tokom, kada je Boško, uz dogovor sa majkom Desankom, odlučio pre dve godine da svoju životnu saputnicu potraži u selu Vandejes kod Skadra u Albaniji. Mlada lepa Albanka Vitore stigla je u sremsku ravnicu i na venčanju u seoskoj pravoslavnoj crkvi glasno izgovorila "da" i izjasnila da se zove Vidosava Laćarac.
- Kuću mi je snaha uveselila, rodila mi pre deset meseci unuka Predraga. Sve se promenilo nabolje, sada nas je trenutno četvoro, a nadam se da će biti još dece - kaže Boškova majka i ponosna svekrva Desanka.
Snaha, mlada Albanka, ne skida osmeh s lica, mali dečak pokušava da uhvati prve korake, a suprug Boško širi ruke pa kaže:
- Kakav bih ja bio čovek bez potomstva, da živim sam sa majkom! Kada sam napunio 35 godina bio sam se uplašio da ću ostati neženja. U Sremu neće devojke za seljaka, mlade žene gledaju da se dočepaju grada, njih njiva, selo ne interesuju. Kada sam se uverio u to, onda sam odlučio da preko prijatelja potražim mladu u Albaniji - priča Boško.
ČETIRI PARA Pored Boška i njegove Vidosave, iz Albanije se oženio i Boškov brat Predrag, ali i Stanko Šuljmanac (35), iz Sremske Mitrovice. Supruga Vera (26) je iz Skadra, a odatle je stigla i Albanka Kristina, koja je svila porodično gnezdo sa Stankom Solarom, iz Grabova na Fruškoj gori. - Put je otvoren, mislim da će u Sremu biti mnogo više nevesta iz Albanije - naglašava zadovoljan Boško Laćarac.
Boško zapravo priznaje da je podstrek za ženidbu Albankom dobio gledajući jednu emisiju, kako su mnoge neženje sreću našle s mladama iz Albanije. Posle su usledili razgovori i razmišljanja, i ono u podsvesti, kako Sremac da se oženi Albankom. Boško je dugo razmišljao, i odlučio se na taj korak, počeo da traži vezu u Crnoj Gori, da upozna devojku u Albaniji, koja bi odgovarala njegovoj kući.
- Poslao sam slike i nisam baš verovao da ću imati sreće. Međutim, uz pomoć jednog sveštenika iz okoline Raške, eto desilo se da sam upoznao sadašnju suprugu, otišao u selo Vandejes, upoznao moju Vidosavu i to je eto završeno brakom i mojim naslednikom - kaže Boško, uz konstataciju da je Vidosava naučila brzo jezik, i prilagodila se životu u Sremu.
Mlada Albanka je došla u novu sredinu, za nju je bilo sve novo i nepoznato, ali se sa svekrvom Dušankom brzo uklopila i prihvatila kućnog posla, pa nam se hvali.
- Naučila sam da spremam sremsku supu, sarmu. Lepo mi je ovde, jedino i meni i Bošku teško pada odlazak kod mojih, jer su 650 kilometara daleko od mene. U početku mi je bilo vrlo teško - ova ravnica, pa nisam mogla da se snađem. Sada je u redu. Planiramo još dece, Predragu je tek deset meseci, Boško i ja smo mladi, a imamo i sve uslove za dobar život - priča Vidosava.
Boško Laćarac se u ovo teško vreme bavi poljoprivredom, sa bratom Predragom obrađuje 30 jutara plodne sremske oranice. Razlog za sreću majka Desanka ima duplu.
- Snaha mi je zlatna, vredna, čestita, lepa, u selu nema zadovoljnije svekrve od mene. I drugi sin Predrag, koji živi nekoliko kuća dalje, prelomio je u sebi, pa je i on iz Skadra doveo sebi saputnicu Mirelu. Još nemaju dece, ali biće. Sad je sve na svom mestu - veli Desanka, dok se umiljava s unukom Predragom.
Boško kaže da se nijednog trenutka nije pokajao, Vidosava i sinčić daju mu snage da se bori protiv svih problema koje danas ima domaćin u selu.
- Još jedino da Vidosava dobije naše državljanstvo, koje mora da čeka tri godine, ali će se i to rešiti. Zakon je takav, šta da se radi. Čujem da se još neki momci Sremci spremaju da idu po neveste u Albaniju. Pomoći ću im ako treba - kaže Boško.
Ich möchte auch etwas erwähnen, nämlich, dass laut einem albanischen Schriftsteller, 40% der Albaner Slawen(Serben) sind. Viele wissen gar nicht Bescheid darüber, dass noch vor 500 Jahren Serben und Albaner wie Brüder waren. Skenderbeg, den die Albaner als einen großen Helden feiern, war halb Serbe und halb Albaner. Und Skenderbeg heiratete auch eine Serbin von der Familie Brankovic. Skenderbeg hatte einige male seine Religion geändert. Zum Schluß ist er jedoch als Christ gestorben. Ich hatte auch mal gelesen, dass Skanderbeg neben einer serbischen orthodoxen Kirche begraben sein soll. Ob das stimmt weiß ich nicht. Aufjedenfall, sind die Serben und die Albaner stark miteinander vermischt, was jedoch viele nicht wissen, vor allem die Albaner wollen das nicht hören. Die Vermischung ist auch bei den Serben vorhanden. Ich habe nämlich einen serbischen Freund, der wie ein 100% Albaner ausschaut - ist aber keiner sondern Serbe. Aber hier haben wir einfach eine Vermischung. Weiters ist zu erwähnen, dass die Albaner gemeinsam mit den Serben brüderlich gegen die Osmanen gekämpft haben. Heutzutage leben genauso noch Serben in Albanien, die jedoch stark diskriminiert werden von den Albaner - ja sogar, die serbischen Namen die sie hatten wurden in albanische Namen umgeändert. Soviel nun zu der albanischen Heuchlerei wenn sie ihren Mund aufmachen und beginnen zu lügen, -und sagen, dass die Serben sie unterdrücken.
Die wahren Unterdrücker und Heuchler sind die Albaner.
Noch was habe ich vergessen. Nämlich, dass 60% der Albaner Muslime sind und 40% Christen(es gibt katholische Albaner aber auch orthodoxe Albaner). Die damaligen christlichen Albaner wurden von den Türken(Osmanen) gezwungen den Islam anzunehmen. Die die sich geweigert hatten den Islam anzunehmen, die haben auf den Bergen versteckt und die sind die das Christentum bewahrt hatten. Alle anderen Albaner hatten den Islam auf Zwang angenommen. Zwar wollen die Albaner das nicht hören, dass sie gezwungen sind den Islam anzunehmen, aber leider ist es so. Die Türken haben gesagt entweder Islam annehmen oder Kopf weg - und so haben sich die Albaner in die Hose gemacht auf heuchlerische Weise den Islam angenommen - nicht mit den Herzen sondern nur um ihren Kopf zu retten.
Zitat von RaDoVaN SrPsKaja da hast du recht, extrem viele Albaner sind Serbischer Abstammung, man findet in deren Sprache und den Ortsnamen in Albanien unsere Wörter wieder.
Kannst du näher drauf eingehen? Welche Namen? Welche Ortschafften?